U sklopu projekta „Kultura svima“ održali smo radionicu „Pristupačnost kulturnih događaja za osobe s invaliditetom“. Radionicu je vodila Aleksandra Milković, izvršna direktorica Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije.
Invaliditet nije medicinski pojam ni opis zdravstvenog stanja
Na početku radionice smo razgovarali o pojmu invaliditeta koji mnogima nije u potpunosti jasan.
Skraćenica OSI znači osoba s invaliditetom.
Udio osoba s invaliditetom u općoj svjetskoj populaciji oko 10%. U Hrvatskoj živi preko 511 000 OSI – ukupno 12,4% stanovništva Hrvatske. U Sisačko–moslavačkoj županiji živi preko 20.000 OSI – što je 13,2 posto ukupnog stanovništva – u Petrinji oko 2 900 OSI.
Društvo bi trebalo prepoznati da svaki građanin treba imati priliku izabrati način korištenja svog slobodnog vremena kao i sudjelovanja u svakodnevnom životu, pa tako i osoba s invaliditetom. U praksi to često nije tako.
Invaliditet je socijalna konstrukcija, a ne medicinski pojam ni opis zdravstvenog stanja.
Stav prema određenoj grupi ljudi odražava se već u nazivu kojim ih oslovljavamo. Nejednaki tretman odnosno diskriminacija počinje već u imenu kojim smo, možda i nehotice, neku osobu u startu označili invalidnom, odnosno manje vrijednom, hendikepiranom, kojoj nešto nedostaje i time je sveli na njezin nedostatak umjesto da je doživimo kao osobu koja ima neke poteškoće, ali ujedno ima i sposobnosti, želje i potrebe poput svih nas.
Osobe s invaliditetom sve više koriste termin “oštećenje”, bilo da je riječ o tjelesnom, intelektualnom, osjetilnom ili nekom drugom oštećenju, čime se označavaju funkcionalna ograničenja, bolesti ili kronična oboljenja pojedinca.
Konvencija o pravima osoba s invaliditetom uvela je socijalni model invaliditeta - prepreke iz okoline su one koje oštećenje osobe pretvaraju u invaliditet, odnosno nemogućnost sudjelovanja u aktivnostima na ravnopravnoj osnovi s drugima.
Svaka osoba s invaliditetom ima pravo na uživanje najviših ostvarivih standarda tjelesnog i mentalnog zdravlja bez diskriminacije na osnovi invaliditeta. Konvencija o pravima osoba s invaliditetom
Voditeljica radionice Aleksandra Milković, izvršna direktorica Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije i majka djeteta s poteškoćama u razvoju
Prepreke i izazovi
Koje su to prepreke i izazovi s kojima se možemo susresti u zajednici ako bi htjeli uključiti osobe s invaliditetom? To su:
- prostorne prepreke
- nedostupnost informacija
- nedostatak prijevoza
- predrasude dijela javnosti o nemogućnostima, odnosno smanjenim mogućnostima funkcioniranja osoba s invaliditetom
Obveza je društva da uklanja te prepreke, odnosno osigura prilagodbe i potporu kako oštećenje osobe ne bi onemogućavalo njezino sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s osobama bez oštećenja.
Kvaliteta života osoba s tjelesnim invaliditetom nije samo rezultat medicinske rehabilitacije, liječenja i skrbi, nego je to proces zadovoljenja potreba te ostvarivanje interesa, vlastitih izbora i težnji i čovjekovih sposobnosti u društvu koje se mijenja i njemu prilagođava. U novije vrijeme se upućuje na integraciju kao zajedništvo osoba s invaliditetom s drugim članovima društva u svim životnim područjima. Također se ukazuje da niti jedno društveno područje ne smije iz svoje sredine isključiti osobe s invaliditetom
DA – uključenost OSI = zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba
NE - uključenost OSI = zadovoljavanje posebnih potreba
Mobilnost i pristupačnost
Mobilnost predstavlja osnovni preduvjet kvalitete življenja i mogućnosti komuniciranja s užom i širom okolinom. Koliko će osoba s invaliditetom biti mobilna uz njezine preostale sposobnosti ovisi i o prilagođenosti okoliša.
U tu svrhu, posebno je važno osobama s invaliditetom osigurati pristupačnost objekata javne namjene različitih namjena, javnih površina, prometnih površina i prijevoznih sredstava. Suradnja i komunikacija između osoba s invaliditetom i njihove lokalne zajednice mora biti uspostavljena, pa onda isto tako i ista ta suradnja i na državnoj razini.
Stupanj razvijenosti nekog društva procjenjuje se upravo po tome koliko skrbi za najslabije i one kojima je pomoć potrebna.
U nastavku radionice Aleksandra je govorila o uključivanju osoba s invaliditetom u kulturne aktovnosti dajući konkretne primjere dobra prakse te volonterske programe lokalne zajednice. I osobe s invaliditetom mogu biti volonteri!
U konačnici je sve sudionike pozvala da izrade protokol za programe u koje bu uključili osobe s invaliditetom. Protokol je dogovoreni postupak kojeg treba slijediti u određenoj situaciji.
Radionica je dio projekta Kultura svima. Sadržaj poziva i radionice isključiva je odgovornost POU Hrvatski dom Petrinja
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda
